More od asfalta: Zašto je plaža Kostanj postala ogledalo Rijeke

Kad se prošetaš od centra prema Kantridi, more ti je uvijek tu negdje u blizini – osjetiš ga po vlažnom zraku, po mirisu soli i joda koji se miješa s ispušnim plinovima s magistrale. Ali da bi do njega stigao, ako si u kolicima, ako ti treba štaka ili ako ti je svaki korak planiran unaprijed, put do mora često je trnovitiji nego što bi trebao biti. Ove godine, Grad Rijeka je odlučio napraviti korak naprijed i osigurao je podršku osobama s invaliditetom na plaži Kostanj. Zvuči kao mala vijest, kao jedna od onih lokalnih odluka koje prođu ispod radara, ali u stvarnosti – ovo je priča o tome kako jedan grad postaje mjesto za sve ili barem pokušava. Jer more je naše zajedničko dobro, a ne privilegija onih koji mogu hodati bez pomagala.

Plaža Kostanj, smještena u podnožju istoimenog brda, uvijek je bila nekako rubna – nije centar grada, nije ni divlja uvala, nego ona plaža na koju ljudi dolaze s ručnicima i djecom, gdje se zna čuti čakavski i talijanski, gdje starci sjede na klupama i gledaju valove. No, do sada je za mnoge bila nedostupna. Nije bilo rampi, nije bilo prilagođenih tuševa, nije bilo načina da netko u invalidskim kolicima uđe u more bez da ga netko drugi nosi na rukama. I tu dolazi ključna stvar: Rijeka je odlučila uložiti u opremu i edukaciju spasioca kako bi osigurala da osobe s invaliditetom mogu koristiti plažu ravnopravno. To nije samo pitanje infrastrukture, nego i pitanje dostojanstva. Nitko ne želi biti na milosti i nemilosti drugih da bi se okupao u moru.

Ono što je posebno važno u ovoj priči jest da Grad nije samo stavio rampu i rekao "eto vam". Prema informacijama s portala, osigurana je i posebna oprema za kupanje – invalidska kolica koja plutaju, platforme za ulazak u more, a spasioci su prošli edukaciju kako pomoći osobama s invaliditetom na siguran način. To je onaj detalj koji često izmiče u gradskim projektima: nije dovoljno imati fizičku pristupačnost, treba imati i ljude koji znaju kako se nositi s različitim potrebama. I dok se u nekim gradovima to radi samo na papiru, Rijeka je ovdje pokazala da razumije da je inkluzija proces, a ne jednokratna akcija. Spasioci nisu samo čuvari mora, oni su sada i most između osobe i slobode kupanja.

Ali, da ne bismo bili samo slavodobitni, treba reći da je ovo tek kap u moru potreba. Rijeka, kao grad koji se ponosi svojom pomorskom tradicijom i otvorenošću, ima još puno toga za napraviti. Plaža Kostanj je jedan od rijetkih primjera gdje se nešto konkretno napravilo, ali što je s ostalim plažama? Što s onima na Krku, Cresu, Lošinju ili Rabu? Turistička sezona je pred vratima, a mnoge plaže na otocima i dalje su nepristupačne za osobe s invaliditetom. Iako Rijeka daje primjer, regija Kvarnera bi trebala slijediti taj model, a ne čekati da netko drugi napravi prvi korak. Jer kad govorimo o turizmu, ne govorimo samo o broju noćenja, nego o tome koga dočekujemo na svom pragu.

S druge strane, ova vijest dolazi u trenutku kad se u Rijeci vode borbe oko sasvim drugih stvari – od kontejnera na Adamićevom gatu koji izgledaju kao set za postapokaliptični film do peticije za dječje igralište u Zametu koja je skupila 300 potpisa. I dok se čini da grad ponekad zapinje u birokraciji i neodlučnosti, ovaj potez na plaži Kostanj pokazuje da ipak postoje ljudi u gradskoj upravi koji razmišljaju o svim građanima. Nije lako balansirati između potreba starijih, mladih, roditelja i osoba s invaliditetom, ali upravo u tome se vidi je li grad zaista živi organizam ili samo skup zgrada i cesta.

Posebno je važno istaknuti da se ovdje ne radi o nekakvom velikom budžetu – nisu u pitanju milijuni eura, nego promišljeno ulaganje u opremu i ljude. To je ono što bi svaka lokalna zajednica trebala shvatiti: inkluzija ne košta bogatstvo, košta samo volje i malo truda. I dok u nekim dijelovima Hrvatske još uvijek postoje plaže na kojima se osobe s invaliditetom mogu kupati samo uz pomoć volontera ili obitelji, Rijeka je odlučila to učiniti sustavnim. To je hrabar potez, pogotovo u vremenu kad se često čuje kako "nema para" ili "nije prioritet".

I za kraj, ova kolumna nije samo pohvala Gradu Rijeci, nego i podsjetnik svima nama da je more nešto što pripada svakome. Bez obzira na to jesi li sportaš, starac, dijete ili osoba s invaliditetom, valovi su taj, miris soli je taj, osjećaj slobode je taj. Plaža Kostanj je sada postala simbol onoga što Rijeka može biti – grad koji ne isključuje, nego uključuje. Nadam se samo da će ovo biti početak, a ne iznimka. Jer ako možemo osigurati da netko u kolicima uđe u more, možemo osigurati i da svako dijete u Zametu ima igralište, i da svaki kontejner na Adamićevom gatu bude maknut. Samo treba imati volje.

Izvor: rijekadanas.com